Stopama Strossmayera

Jedan od najstarijih gradova na europskom tlu jest Plovdiv, smješten na obalama rijeke Marice u južnoj Bugarskoj. Predstavlja jedan od značajnijih kulturnih, sveučilišnih i gospodarskih centara jugoistočne Europe te je ugostio umjetnička djela troje suvremenih hrvatskih umjetnika.

S otvorenja izložbe u Plovdivu

Izložba Stopama Strossmayera predstavila je bugarskoj publici likovno stvaralaštvo Maje Rožman, Josipa Ivanovića i Tomislava Buntaka. Izložbeni projekt rezultat je suradnje Nacionalne zajednice Bugara u Republici Hrvatskoj i njezina predsjednika Raška Ivanova, Hrvatsko-bugarskog društva „Stjepan Jurinić“ i predsjednika Rumena Bojadžijeva te likovnog i književnog kritičara Milana Bešlića, kustosa izložbe koji potpisuje predgovor katalogu.

Izložbom se željelo podsjetiti na stoljetno bugarsko-hrvatsko prijateljstvo i uspješnu suradnju, kao i na đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera koji je u povijesti kao preporoditelj odigrao važnu ulogu za bugarski narod. Strossmayer je poticao izdavanje bugarskih nacionalnih časopisa, izobrazbu i stipendiranje mladih koji su se po završetku studija trebali vratiti u domovinu i nastaviti kulturno uzdizanje Bugara. Također, Strossmayer je nerijetko tijekom povijesnih previranja 19. stoljeća i rješenja Istočnog pitanja zagovarao interese bugarskoga naroda. Biskupa Josipa Jurja Strossmayera brojne bugarske kulturne ustanove izabrale su svojim počasnim članom, a za sve navedeno bugarski narod posmrtno mu je dodijelio odličje Zlatna lovorova grančica te je svečano obilježio 200. obljetnicu njegova rođenja.

Izložba Stopama Strossmayera postavljena je u Galeriji Kapana u Plovdivu. Milan Bešlić, koji je autorski priredio više od stotinu izložbi suvremenih hrvatskih umjetnika u Hrvatskoj i inozemstvu, u predgovoru izložbe dao je analizu, kontekst i uvid u likovno stvaralaštvo Maje Rožman, Josipa Ivanovića i Tomislava Buntaka.

O umjetnici Maji Rožman Bešlić navodi „kako se osim u tradicionalnim likovnim medijima, jednako uspješno izražava i u intrigantnom području suvremenih medija, primjerice instalacija i umjetničkih knjiga u kojima je također ostvarila zapažena autorska djela. Umjetnica se također u svim medijima izražava kontinuirano. Dakle, ne skokovitim izletima od medija do medija i povremenim radovima u svakome od njih, nego u sukcesivnom stvaralačkom procesu problematizira inventivnim istraživačkim postupkom različite teme, posebice one iz svakodnevnog života koje su okosnica njezina stvaralaštva. Upravo je u tim tzv. običnim motivima Maja Rožman iznašla stvaralački neobično bogatu likovnu riznicu kao svoju neiscrpnu temu, što uvijek iznova kazuje svakom svojom novom samostalnom izložbom“.

Raznolikost likovnih medija, zaključuje Bešlić, prisutna je i kod Josipa Ivanovića „koji se tijekom desetljeća umjetničkog rada ostvario u crtežu, grafici, slici, kazališnoj scenografiji, i skulpturama izvedenima u staklu, metalu, bronci, drvu, a nekolicina istih izvedena je u javnim prostorima. U zadnjim ciklusima primjetan je proces sužavanja motivskoga repertoara te autorovo fokusiranje na jednu temu koju konzekventno problematizira pod naslovom Autići. Ivanović obrađuje temu koja determinira civilizacijski egzistencijalni kontekst, a nije pretjerano kazati i općeljudsku planetarnu strukturu. Deminutivom naglašava augmentativno, umanjenicom uvećava problemsku komponentu teme, dok ironijskom vedrinom prožima njezin tragizam, svjetlom humora obasjava tamu apsurda. Ivanović je temu suvremene civilizacije aktualizirao u svojemu stvaralaštvu kao veliku slikarsku temu koju inventivnim mutacijama produbljuje novim ontološkim spoznajama i likovnim vrijednostima“.

Za Tomislava Buntaka Bešlić kaže da su „njegovo iznimno crtačko umijeće i slikarske vještine prožeti osebujnom imaginacijom po motivima grčke mitologije i kršćanske baštine koji oblikuju umjetnikov osebujan likovni svijet“. Milan Bešlić ističe kako „ono što Buntakovo stvaralaštvo čini prepoznatljivim jesu njegove velike slikarske kompozicije s motivima grčke mitologije te napose i one kršćanske provenijencije s kojima se u recentnom izboru i predstavlja bugarskoj kulturnoj javnosti. Upravo su ta dva tematska ishodišta i najizazovnije Buntakove stvaralačke preokupacije u kojima je ostvario impresivno likovno djelo lucidnom sintezom arhajskog i suvremenog, primordijalnog i aktualnog“.